1. Zdravo Niko i hvala ti što delis svoje mišljenje sa nama. Kako si počeo da radiš u Carmeuse-u? 

Oduvek sam želeo da radim baš kao što to čine svi ostali, tako da sam po završetku studija počeo da tražim posao. Čak i pre toga, išao sam na prakse. Za mene je bila velika šansa da budem okružen ljudima koji nemaju invaliditet. 
Jedan od mojih prijatelja je radio u Carmeuse-u, tako da sam poslao svoju biografiju i motivaciono pismo. Bili su vrlo otvoreni i predložili su mi da počnem da radim, u sektoru Komunikacija. Pozvan sam da posetim kancelarije i vidim da li mi je sve dostupno budući da se krećem u kolicima. Sve je bilo odlično i bio sam veoma motivisan da se pridružim kompaniji i da steknem pravo radno iskustvo!

2. Šta misliš o načinu na koji se Carmeuse kao poslodavac odnosi?

U Carmeuse-u se osećam poštovano, i, ustvari, prija mi što nemam poseban tretman. Tražim od ljudi da se ne postavljaju zaštitnički ili da me gledaju drugačije, ali je u početku normalno da znaju kako da reaguju. Navikao sam na ovakve situacije i činio sam sve da se osećaju prijatno.

Iako je Carmeuse globalna kompanija, i dalje se oseća porodični duh i to mi dosta znači. Mislim da je kompanija veoma fleksibilna, i da je čine ljudi otvorenih shvatanja – uživam što radim ovde i što sam deo ove globalne porodice.

Imao sam priliku da organizujem radionicu “Lunch and Learn”, da se predstavim mnogim ljudima u Carmeuse-u i to je probilo led i za moje kolege i za mene.
 
Moj tim je odličan i uvek se osećam veoma dobrodošlo! Ponekad organizujemo timske aktivnosti van posla i zaista uživam u tome! To mi omogućava nešto različito u odnosu na moju dnevnu rutinu.
 
Što se mog invaliditeta tiče, Carmeuse je postavio posebnu rampu za mene tako da lako mogu da pristupim svojoj kancelariji, bez pomoći. 

3. Da li imaš neki poseban savet kako da se na radnom mestu odnosimo prema kolegama sa invaliditetom?

Postoji nekoliko stvari za koje bih svima preporučio da razmotre kada su u kontaktu sa kolegom sa invaliditetom: 

  • Pustite osobu sa invaliditetom da odluči da li se oseća sposobno da nešto uradi ili ne!
  • Ponekad ćete pomisliti da mi je nešto teško, a ustvari nije. 
  • Pružite osobi neke smernice.
  • Nemojte biti stidljivi u kontaktu sa osobom sa invaliditetom, i izađite iz svoje zone komfora. 
  • Pružite im šansu da se ponovo integrišu u sistem.
  • Obratite pažnju na sitne detalje i jednostavno recite zdravo. Male stvari mogu mnogo da promene! 

4. Kako pronalaziš balans između svog invaliditeta i normalnog života (prijatelji, aktivnosti, posao)

Pokušavam da što više organizujem stvari. Radim pola radnog vremena i fokusiram se na svoju fizikalnu terapiju posle posla.  

Zaista pokušavam da izađem iz svoje zone komfora i upoznam ljude, čak iako je to jako teško. Nemam slobodu koju ima osoba bez invaliditeta, ali se trudim da vodim normalan život: krećem se, idem u prodavnicu, izlazim sa svojim prijateljima. I, da budem iskren, zaista je dobar osećaj!
 

 

Photo credits: J.C. Guillaume